Placeholder text

Pisma 1816–1849

Pisma 1816–1849

0 - Default Title
Description
Šopenova pisma, pisana tokom čitavog njegovog života, još jedna su potvrda kako su zapravo neulepšani životi velikana zapravo bili. Ono što kasnije dobije oreol mitskog, u svakodnevnom životu koji se u životu velikih ljudi zove trenutak sadašnji, uglavnom je ispunjeno običnim ljudskim osećanjima na granici cinizma i surevnjivosti. Dvadeset godina u Poljskoj, sedamnaest u Parizu. Nije iznenađenje što ovde nisam ništa posebno, naročito pošto ne znam njihov engleski jezik. Oni ne toroču dok sviram i svuda lepo govore o mojoj muzici. Ali to ne važi za moje „patuljke kolege“ koje su oni ovde navikli da prikazuju. Radi se o tome da me oni smatraju nekim amaterom koji će uskoro posati grand seigneur zbog toga što nosim čiste cipele i ne delim im posetnice na kojima piše da dajem časove, sviram na večernjim zabavama, itd. Šopen, 255. pismo Tako da sam ovde srećan koliko sebi uopšte smem da dozvolim. O muzičkim temama ovde nema ni govora. Nemam nimalo motivacije, izgledam kao magarac na maskardi, ili kao violinska žica E zalutala na violi. Zabezeknut sam, obmanjen, iskočio sam iz zgloba potpuno. Šopen, 259. pismo Ti si moje staro čembalo na kojem su vreme i događaji svirali svoj sumorni tremolo. Da, dva stara čembala. Mada ćeš se ti protiviti da budeš u takvom društvu. Ovo govorim bez omalovažavanja njihove lepote i virtuoznosti. Najgore od svega je što nas je napravio najveštiji majstor, neki Stradivari sui generis, koga nema više među živima da nas popravi. U trapavim rukama ne proizvodimo nove tonove, a u žudnji za virtuozom u sebi gušimo sve ono što niko od nas ne može da izvuče. Što se mene tiče, jedva dišem... Šopen, 260. pismo Kaži Laraku za stan. I da ću mu pisati. I poslati mu novac, ili lično doći. Kad bih samo znao da ću u Parizu preko zime imati š
Product details
Number of Pages:
576
Publication Date:
2023
Publisher:
Službeni glasnik
ISBN10:
8651929153
Minimum Reading Age:
1
Maximum Reading Age:
100
Currently sold out